Zarobljeni pomorci u Hormuzu na rubu: "Važno mi je da me kolege ne vide kako plačem"

"Možete pokušati smanjiti utjecaj koji ova situacija ima na vaše mentalno zdravlje, ali to postaje nemoguće", priča pomorac, jedan od njih 20 tisuća koji su već šest tjedana zarobljeni u Zaljevu zbog iranskog pritiska na Hormuški tjesnac. Priznaje da je na rubu, piše Guardian.

No, s obzirom na to da se krhko primirje na Bliskom istoku već narušava, radnik naftnog tankera, koji je prvi put razgovarao s Guardianom prije mjesec dana, rekao je da je svaka nada da će uskoro moći slobodno otići već isparila, ako se uopće ikad činila stvarnom.

"Usidreni smo, blizu desetaka natovarenih tankera. Nitko se nije pomaknuo ni centimetar", rekao je član posade, jedan od stotina usidrenih uz obalu Ujedinjenih Arapskih Emirata s jasnim pogledom na natovareni kuvajtski tanker za naftu koji je iranska raketa zapalila prije manje od dva tjedna.

"Dao sam otkaz prije mjese dana, nisam voljan ploviti kroz tjesnac"

U roku od nekoliko sati nakon dogovora o prekidu vatre, tragovi presretnutih raketa prošarali su nebo iznad njihovih plovila. Nakon mjesec i pol dana napada dronovima i izvješća o podvodnim minama, mnogi pomorci osjećaju se nevoljnima i nesposobnima prijeći tjesnac, čak i ako im je prekid vatre to dopuštao.

"Dao sam otkaz prije točno mjesec dana. Obavijestio sam kapetana da nisam voljan ploviti kroz tjesnac. Radi se o sigurnosti, sve se vrti oko sigurnosti", ispričao je pomorac.

Na istom tankeru, većina posade osjeća se isto. Kažu da oko 90 posto onih na brodu želi iskoristiti svoje pravo da odbije plovidbu. Jedan član posade doživio je "mentalni slom" i kolege ga redovito provjeravaju.

"Ne sumnjam da se ovaj konkretan problem, ovaj mentalni slom, događa na tankerima svuda oko nas zbog ove stresne situacije. Telefonske linije za podršku pomorcima pokušavaju pomoći, ali od početka smo svi znali da to neće biti dovoljno", rekao je pomorac za Guardian.

"Važno mi je da me drugi ne vide kako plačem"

Od početka sukoba, sindikat Međunarodne federacije transportnih radnika (ITF) primio je oko tisuću upita od pomoraca na 300 različitih plovila. Oko 20 posto bilo je od onih koji su tražili repatrijaciju. Bili su zabrinuti i zbog plaće ili pristupa osnovnim potrepštinama poput goriva, hrane i vode.

Nakon nedavnog napada na kuvajtski tanker Al-Salmi, udaljen samo nekoliko milja, pomorac je prvi put nazvao liniju za pomoć.

"Bio sam malo preplavljen i nisam bio siguran mogu li se nositi s time kako se osjećam. Važno mi je da me drugi ne vide kako plačem. Pomoglo je, samo to što sam sve osjećaje izrazio strancu", kazao je.

David Appleton, viši rukovoditelj u Nautilusu, koji predstavlja brodsko osoblje, istaknuo je da savjeti i uvjeravanja s distance ne mogu učiniti mnogo. "Svi čine sve što mogu da pomognu, ali ono što zapravo želite učiniti jest izvući ljude iz situacije. Osim mentalnog tereta koji prijetnja nasiljem nanosi ljudima, činjenice da sjedite tamo gotovo kao golema patka, postoji i neizvjesnost i nepoznavanje koliko će to dugo trajati", rekao je.

Brodarske tvrtke ne mogu prisiliti pomorce da rade u opasnim zonama, ali...

Narušeno mentalno zdravlje onih na tankerima ponovno je potaknulo pozive brodovlasnicima da zamijene svoje posade pomorcima koji su spremni ponuditi pomoć. Prema pomorskim propisima, brodarske tvrtke ne mogu prisiliti pomorce da rade u opasnim zonama, ali i dalje će biti onih koji su dovoljno očajni da prihvate taj posao.

"Većina naših potencijalnih zamjena su ukrajinski pomorci, oni koji su daleko od svojih domova, troše novac u stranim europskim zemljama jer se ne mogu vratiti kući", rekao je pomorac.

Brodarske tvrtke dužne su ponuditi dvostruku plaću posadi koja radi u opasnim područjima. Očekuje se da će pronaći one koji su zainteresirani za promaknuće i dati im viši čin za zapošljavanje. Također će tražiti one koji su najdulje na kopnu i kojima je potreban posao. "Jedina razlika između njih i nas je izbor. Barem će donijeti odluku da dođu ovdje, bez obzira na razlog zašto su to odabrali", dodao je pomorac.

Nadaju se da će u narednim tjednima njihov tanker biti usidren kako bi nova posada mogla zamijeniti one koji nisu htjeli ili nisu mogli nastaviti. "Kapetan je neformalno razgovarao s našim upraviteljem, koji je pokušavao nagovoriti posadu da ostane na brodu dok ne stignemo do luke za iskrcavanje, ali je to odmah zaustavio. Nisam u mentalnom stanju za obavljanje bilo kakvog intenzivnog zadatka nakon svega ovoga. Ovo je najteža situacija u kojoj sam se ikada našao", rekao je radnik za Guardian.

Nema jamstva da će se ikada vratiti na more. "Cijeli sam život radio na tankerima. Otići znači pustiti sve što sam postigao. Ali, ostati u ovom poslu znači da postoji mogućnost da ću se na kraju morati vratiti ovdje. Tu ću odluku moći donijeti tek nakon nekoliko mjeseci provedenih izvan ovog tankera. Kod kuće", zaključili su.